|
U Vrnjačkoj Banji postoje topli i
hladni izvori mineralne vode. Termalni izvori se nalaze uz banjsko kupatilo, a
uzvodno u dolini Vrnjačke reke su mineralni izvori hladne vode - "Snežnik",
pored korita reke, i "Slatina" u presedlini Terapiji (nisko razvode između
dolina Vrnjačke reke i Lipovačkog potoka) pod Čajkinim brdom. Topli mineralni
izvori su kaptirani u više mahova. "Snežnik" je pronađen 1916. godine i do
1922. bio je primitivno kaptiran. Rekaptažom, njegov kapacitet je povećan na
litar vode u sekundu. Bušenja u Terapiji počela su 1934, a tri godine kasnije
kaptiran je taj izvor hladne mineralne vode.
Mineralne vode Vrnjačke Banje
analizirane su više puta, počev od 1874. godine. Topla voda "Glavnog izvora"
(sonda II i V) sadrži najviše natrijuma. Mineralna voda temperature 35,6°C
sadrži u kilgoramu 0,6014 gr natrijuma, 0,0890 gr kalcijuma, 0,0754 gr
kalijurna, 0,0572 gr magnezijuma, zatim malo litijuma, stroncijuma, barijuma,
mangana, nikla, cinka, bakra i olova od katjona; od anjona najviše ima
hidrokarbonata (2,2420 gr) i hlora (0,0341 gr), a malo sulfata, broma i joda.
Od koloidalno rastvorenih oksida ima silicijum dioksida, gvozda i aluminijum
oksida, a najmanje titanovog oksida. Ukupna sadržina minerala u kilogramu vode
iznosi 3,2070 grama. Ova ugljeno-kisela voda je karbonatno-alkalna i
zemno-alkalna homeoterma sa malom radioaktivnošću.Vode „Snežnika" i "Slatine" spadaju
u hladne, alkalne, zemno-alkalne i ugljeno-kisele vode. U kilogramu vode "Snežnika"
ima najviše natrijuma (0,4728 gr), kalcijuma (0,1432 gr), magnezijuma (0,0862
gr) i kalijurna (0,0627 gr), a od anjona hidrokarbonata (2,1740 gr) i hlora
(0,0272 gr) - ukupno 3,0530 grama minerala. Glavna kaptaža zahvata vodu na
kontaktu filita i serpentina u dubini između 216 i 220 m. U vodi "Slatine" ima
i gvozda. Temperatura hladne mineralne vode iznosi 14,1°C ("Slatina"), odnosno
17°C ("Snežnik"). Kapacitet ovih izvora je oko 170.000 litara za 24 časa.
Njihova voda se upotrebljava samo za piće.Topla voda je najstariji i najpoznatiji izvor mineralne vode, koji je sudeći po slučajnim arheološkim
nalazima, bila poz nata još u praistoriji, a potom korišćena i u rimskom periodu
od I do IV veka naše ere. Po predanju i turci
su koristili ove vode, a njihovim odlaskom iz ovih krajeva lekoviti izvori su
zatrpani, jer im je turski kulum i zulum dojadio. Otkriće mineralne vode u
novije vreme vezuje se za izlečenje bolesnog konja vrnjačkog paroha Hadži
Jeftimija Popovića. Prvu hemijsku analizu uradio je baron Herder 1835. godine,
a osnivanjem "Osnovatelnog fundatorskog društva kiselo vruće vode u
Vrnjcima" počinju nove kaptaže. Godine 1883. podiže se Kursalon, a 1892.
prvo zidano kupatilo, a posle kaptaža 1924. paviljon sa centralnim izvorom i
Termomineralno kupatilo. Za dobijanje nove količine vode od 1932-37. godine
pristupljeno je dubinskim bušenjima. Nova biveta podignuta je 1975. godine.
Voda s pada u grupu alkalnih ugljenokiselih homeotermi. Temperatura joj je
36,5°C.Sa leve strane Vrnjačke reke, u
udolini između "Snežnika" i "Slatine", pored malog jezera,
1978. godine otkrivena je termomineralna voda "Jezero". Na izvorištu
je postavljena česma, a nastavku radova pristupilo se 1985. godine kada je
desetak metara od prve, napravljena nova bušotina. Voda se jedno vreme
koristila na česmi u drvenom zastakljenom paviljonu, a potom je 1989. godine,
na samom bazenu, pored jezera, podignuta nova moderna biveta. Voda spada u grupu
alkalnih-zemnoalkalnih ugljenokiselih hipotermi. Temperatura joj je 27°C.Temperatura tople bikarbonatne
ugljeno-kisele vode kreće se između 35,6° i 36,5°C, te se po osobinama i načinu
upotrebe upoređuje sa poznatim mineralnim vodama francuskog Višija i nemačkog
Nojhajma (kupke u ugljeno-kiseloj toploj vodi). Tople vode ovakvog sastava su
retke u Evropi. Topla voda se koristi za piće i kupanje. Kapacitet toplih
izvora iznosi oko 8,1 lit/sek. Količina ugljene kiseline u toploj vodi Vrnjačke
Banje i Višija je ista, a vrnjačke hladne mineralne vode imaju je više. U
toploj vodi Višija ima sulfata, kojeg nema u vrnjačkoj toploj vodi, dok je
sadržaj ustalih sastojaka skoro podjednak.
Lečenje u Vrnjačkoj Banji se
obavlja pijenjem tople i hladne mineralne vode, kupanjem u toploj vodi,
inhaliranjem i ispiranjem toplom vodom (nosa, grla, očiju, ušiju, rana itd.). U
Banji se leče bolesti organa za varenje - jetre, creva (hepatitis, gastritis),
žučni i mokraćni putevi, katari, oboljenja bubrega, krvnih sudova, bolesti
metabolizma, kardiovaskularna oboljenja, kožne bolesti, čirevi, ženski
genitalni organi i dr. Vrnjačke mineralne vode su kontraindicirane za
tuberkulozu, akutne i infektivne bolesti, apsces jetre, ulkuse koji krvare,
teže srčane mane, nervne bolesti i dr.
|