| Istorija |
|
Oko sedam kilometara od Kanjiže, izbušen je početkom XX veka bunar, radi pojenja stoke. Njegova mlaka voda žućkaste boje sa zapaljivim gasovima mnoge je izlečila, te ga je narod nazvao "Čudotvorni bunar". Radioaktivna voda sa slobodnom i poluvezanom ugljenom kiselinom, podstakla je osnivanje akcionarskog društva "Velikokanjiški čudotvorni bunar i artesko kupatilo".
Gradski oci su brzo i logički reagovali i već te 1908. godine su otvorili "Prvu sezonu" kupanja u vodi čudotvornog bunara. Kupanje se već tada naplaćivalo. Poslovnosti tih ljudi dokazuje i činjenica da su već 1909. godine na osnovu odluke Gradske skupštine poslati uzorci vode na ispitivanje u Kraljevski Institut za hemiju u Budimpešti. Analize su bile gotove 1910. godine. Već 1909. godine kanjiški biznismen Grünfeld Herman (direktor tadašnje ciglane i crepane), insistira na formiranju akcionarskog društva za otvaranje banjskog lečilišta. Gradske vlasti su dale saglasnost i Akcionarsko društvo je formirano, na čelu sa Gosp. Hermanom Grünfeldom.
Na osnovu ugovora između opštinske vlasti i akcionarskog društva, voda čudotvornog bunara se ustupa na korišćenje Akcionarskom društvu na 30 godina (koncesija), s tim da se voda dovede cevima sa pašnjaka u Narodni park, gde ima da se izgradi jedno novo savremeno kupalište-lečilište. Na osnovu istog ugovora, takođe na 30 godina, daje se u zakup ugostiteljski objekat ''Vigadó". Akcionarsko društvo deluje brzo i efikasno. Jula 1912. godine su gotovi projekti za novu banju, avgusta 1913. godine, tačnije 10. avgusta, je svečano otvoreno novo arteško kupatilo čudotvornog bunara u Staroj Kanjiži. Novo zdanje je imalo 12 soba i 20 kada. U zgradi je bilo parno grejanje i električno osvetljenje. Pored kupatila, u lepom Narodnom parku je bio i otvoreni bazen sa termalnom vodom sa 28 kabina za goste-kupače.
Pošto su se stekli svi uslovi, moglo se započeti sa lečenjem pacijenata. Lečenje se sprovodilo kupanjem i pijenjem, i to pod nadzorom lekara. Voda je korišćena za lečenje reumatskih oboljenja, oboljenja mišića, zglobova, živaca. U terapijske indikacije su se ubrajala i neka ginekološka oboljenja, malokrvnost. Voda se koristila kako je već rečeno i pijenjem i to kod tegoba sa želucem i crevnim traktom. Godinama se voda flaširala u tamno zelenim flašama od 1l i 0,5l, sa porculanskim patent zatvaračem. Na flašama je stajao natpis "Voda čudotvornog bunara-Stara Kanjiža".
Prvi svetski rat pogađa i ovaj kraj. 1914-1915. godine u Banji se leče ranjenici. Akcionari su uspešno prebrodili ratne godine i nastavili sa radom i razvojem banjskog lečenja. Koncesija je istekla 1943. godine, kada akcionari vraćaju Banju Gradskim vlastima. Od 1945-1953. godine Banja je radila kao državna ustanova pod nazivom "Arteško kupatilo". U Beogradu je izvršena analiza vode 1954. godine. Nakon izvršenih analiza predloženo je da Banja radi kao banjsko prirodno lečilišteOd 1960. do 1976. godine, Banja radi u sklopu Doma zdravlja Kanjiža. Od 24.juna 1976. godine Banja se referendumom izdvaja iz Doma zdravlja Kanjiža, i funkcioniše kao OOUR pod nazivom Centar za rehabilitaciju i rekreaciju " Banja" u Kanjiži.
Novo zdanje Banje "Aquamarin" završeno je 1979. godine, a započelo je sa radom praktično 1. januara 1980. godine, sa kapacitetom od novih 150 postelja. Novi objekat ima komplet terapijski blok, sportsku halu, dva pokrivena bazena, restoran za 300 gostiju i sve druge sadržaje za hotel sa tri zvezdice.
Dogradnjom depadansa na objektu "Abella" 1985.godine, Banja zaokružuje ukupni posteljni fond na 300 kreveta. |
| Sledeće > |
|---|
| Početna |
| O Banjama |
| Banje Srbije |
| Mape i Tabele |
| Smеštaj |
| Wellness vodič |
| Galerija |
| Komuna |
| O nama |